Hrvatski sabor sazvan 1848. godine bio je prvi sabor u hrvatskoj povijesti u koji su njegovi zastupnici birani putem izbora. Hrvatski staleški sabor preobražen je u jednodomno predstavničko tijelo, čime je udaren temelj razvoja modernog hrvatskog parlamenta. Posljednji staleški sabor održao se u listopadu 1847. Raniji staleški Sabor nije se mogao uklopiti u novo doba čija su načela slobode i jednakopravnosti rušila stare institucije umirućeg feudalnog društva u nestajanju. Bansko vijeće je 18. svibnja 1848. izdalo Naredbu o pozivanju i zastupanju Sabora Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije koji se ima održati i 5. i sljedećih dana mjeseca lipnja 1848. godine.
Zasjedanju sabora iz 1848. godine prethodila je rasprava u Banskom vijeću o saborskom izbornom redu (izborni sustav) koji je definirao kakav treba biti novi sabor kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Bansko vijeće dogovorilo se da novi sabor, u duhu vremena i u tom smislu već izraženog stajališta u Zahtijevanjima naroda, treba biti predstavničko tijelo cijelog naroda iz civilne i vojne Hrvatske. Nakon toga dogovoreno je da u novom saboru bude 191 izabrani zastupnik, a da mjesto dobiju i pojedinci na osnovi svoga virilnog prava. Virilisti su bili svi punoljetni velikaši: knezovi, grofovi i baruni, svi viši državni dužnosnici: veliki župani, podban, riječki gubernator, potkapetan Kraljevstva, biskupi, vladike, protonotar, predsjednik Sudbenog stola u Zagrebu i drugi.
Svoju odluku o raspisivanju izbora za sabor i o sazivu sabora ban Jelačić je potpisao 13. svibnja 1848. godine. Saborski izborni red objavljen je 18. svibnja 1848. pod naslovom Naredba o pozivanju i zastupanju sabora kraljevinah Dalmacie, Hervatske i Slavonie imajućem se deržat dana 5. i sliedećih mieseca lipnja t. g. u Zagrebu, napravljena u vieću banskom 8. i sliedećih mieseca dana svibnja 1848.
Izvor: Wikipedija / Foto: Dragutin Weingärtner