Nedjelja Božjega milosrđa naziva se još i Bijela nedjelja, te Mladi ili Mali Uskrs. Druga Uskrsna nedjelja prva je nedjelja po svetkovini Uskrsa i posljednji dan Uskrsne osmine u liturgijskoj (crkvenoj) godini. Raznolikost naziva ukazuje na njezinu teološku, biblijsku, crkveno-povijesnu i liturgijsku višeznačnost.
Tominom se nedjeljom naziva jer se na euharistijskim slavljima čita evanđeoski odlomak o Isusovu posjetu apostolima nakon uskrsnuća i nevjeri Tome apostola (poradi toga prozvanoga „Nevjerni Toma”) u Isusovo uskrsnuće. Bijelom se naziva jer novokrštenici (katekumeni), koji su primili sakramente u liturgiji Vazmenoga bdijenja Velike subote, na svetu misu dolaze u bijelim haljinama, kao simboli čistoće, sakramentalnoga zajedništva i punine članstva u Crkvi, ali i kao simbol uskrsnuća tj. pobjede Života nad smrću.
Također, njome se obilježava i spomendan i svetkovina Božjega milosrđa, koja se razmatra u Vazmenom otajstvu (muci, smrti i uskrsnuću Kristovu). Blagdan je za štovanje i obilježavanje odredio papa Ivan Pavao II., koji je još kao krakowski nadbiskup 1978. prvi dao službeno Crkveno odobrenje proslave ove svetkovine.
Druga Uskrsna nedjelja obično donosi nastavak proslave Uskrsa, ali također označava kraj Vazmenog trodnevlja, koje započinje Velikim četvrtkom i obuhvaća Veliki petak i Uskrs. Nakon svečane liturgije Velike subote, koja obično uključuje obrede poput blagoslova vatre, uskrsne svijeće i vode te slavljenja uskrsne mise, druga Uskrsna nedjelja predstavlja priliku za produbljivanje duhovnog značenja Uskrsa i razmatranje njegovih posljedica za vjernike.
U mnogim kršćanskim tradicijama, druga Uskrsna nedjelja može biti prilika za posebno svečano slavlje u crkvi. Liturgijska čitanja često se usredotočuju na Isusovo uskrsnuće i posljednje događaje njegova života. Također se mogu održati posebne svečane mise ili procesije. Osim toga, druga Uskrsna nedjelja često je vrijeme kada se obitelji okupljaju za zajedničke obroke i slavlja, dijeleći radost Uskrsa i provodeći vrijeme zajedno.
