Ignjat Job je hrvatski slikar čiji je opus neizostavan dio hrvatskoga modernoga slikarstva, poglavito njegov »spontani ekspresionizam«, koji pripada vrhu hrvatskoga ekspresionizma.
U Dubrovniku je polazio gimnaziju (1906. – 1910.) i bavio se glumom. Potkraj 1912. pristupio je kazališnoj družini u Nišu, u lipnju 1913. vratio se u Dubrovnik, a 1914. zbog protuaustrijske orijentacije uhićen i otpremljen u šibenski zatvor te duševnu bolnicu, gdje je simulirajući ludilo ostao do rujna 1916., potom se vratio u Dubrovnik.
U razdoblju 1917. – 1920. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu (Ferdo Kovačević, Oton Iveković, Menci Klement Crnčić), ali je isključen zbog neredovita pohađanja nastave. Od 1920. boravio je u Italiji (Rim, Napulj, Capri), potkraj 1921. slikao u atelijeru P. Križanića u Zagrebu, od 1923. živio je na Lopudu, od 1924. u Beogradu. Godine 1925. obolio je od tuberkuloze pa je ljeto proveo na Ovčaru, a potom se s obitelju preselio u selo Kulinu ispod Jastrepca nedaleko Kruševca. Tamo je, u drvu pretežno u malom formatu, po sjećanju obrađivao primorske teme, a 1927. vratio se u Dalmaciju.
Živio je u Vodicama, od 1928. u Supetru, 1933. u Lumbardi i Splitu, 1934. – 1936. u Komiži, Splitu, Beogradu, Hvaru, Supetru te Zagrebu, gdje je 1935. – 1936. nastavio studij slikarstva na ALU (Marino Tartaglia).
Umro je od tuberkuloze 28. travnja 1936. godine.
Ignjat Job (Dubrovnik, 28. ožujka 1895. – Zagreb, 28. travnja 1936.).
