Sveti Ivan apostol i evanđelist, svetac, pisac Evanđelja po Ivanu, Prve Ivanove poslanice, Druge Ivanove poslanice, Treće Ivanove poslanice i Knjige Otkrivenja. U kalendaru Katoličke crkve, njegov spomendan se obilježava 27. prosinca i slavi se u bijeloj liturgijskoj boji.
Sveti Ivan Evanđelist, također poznat kao Ivan Božji, predstavlja jednog od četiri Evanđelista u kršćanskom Novom zavjetu. Njegovo evanđelje, poznato kao Evanđelje po Ivanu, ima poseban značaj u kršćanskom svijetu i donosi jedinstvenu perspektivu na život i propovijedanje Isusa Krista.
Sveti Ivan Evanđelist, sin Zebedeja, bio je ribar u Galileji prije nego što je postao učenik Isusa Krista. Prema kršćanskoj tradiciji, on je jedan od dvanaestoricu izabranih apostola i bio je jedan od tri najbliža suradnika Isusa, zajedno sa svojim bratom Jakovom i apostolom Petrom. Ivan je svjedočio ključnim događajima u Isusovu životu, uključujući Njegovo preobraženje, posljednju večeru i raspeće.
Podrijetlom je Židov iz Galileje. Roditelji su mu bili Zebedej i sveta Saloma, a brat mu bijaše sveti Jakov Stariji. Prvotno je s obitelji bio ribar na Galilejskom moru pa učenik i suradnik sv. Ivana Krstitelja. Prvi je sa sv. Andrijom pošao za Kristom. Nalazi se, uz sv. Petra i sv. Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim okolnostima uzima sa sobom, u čemu se očituje Isusov prisniji odnos s tom trojicom. U Evanđeljima se dva brata često nazivaju “Zebedejevi”, po svome ocu, a Krist im, zbog njihova energičnog i eksplozivnog temperamenta nadjene ime “Sinovi groma”. Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu; s ostalom dvojicom slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira, čija je kći vraćena u život; slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju Gospodnjem; uz njega je na Maslinskoj gori kad, pred veličinom Hrama, izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta; blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke.
Evanđenje po Ivanu
Ono što posebno izdvaja Ivana Evanđelista jest njegovo evanđelje. Za razliku od sinoptičkih evanđelja (Matej, Marko, Luka) koja pružaju slične perspektive na Isusov život i učenje, Ivanovo Evanđelje usmjereno je na dublje teološke aspekte. Ivan istražuje suštinu Isusove božanske prirode, naglašavajući Njegovu predpostojanost i jedinstvo s Ocem. Ovo evanđelje poznato je po dubokim i duhovnim izjavama, uključujući poznati početak: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše s Bogom, i Riječ bijaše Bog.”
Odnos s Isusom
Ivan se opisuje kao “učenik koga Isus ljubi” te se često spominje kao onaj koji je ležao blizu Isusa tijekom posljednje večere. Prema kršćanskoj predaji, Ivan je bio prisutan i na Golgoti kada je Isus umro na križu. Smatra se da je Ivan bio posvećen brizi za Djevu Mariju nakon Isusove smrti.
Nakon Isusove smrti i uskrsnuća, Ivan je igrao ključnu ulogu u širenju kršćanstva. Prema tradiciji, propovijedao je u Maloj Aziji, a kasnije je proveo vrijeme na otoku Patmosu gdje je, prema vjerovanju, napisao Poslanicu Ivanovu i Otkrivenje.
Sveti Ivan Evanđelist često se prikazuje u kršćanskoj umjetnosti, često kao mladić s orlom, simbolom njegova duhovnog viđenja. Ovaj simbolizam odražava dubinu i duhovnu dimenziju Ivanova evanđelja.
Sveti Ivan Evanđelist ostaje važna figura u kršćanskoj tradiciji, ne samo kao jedan od Isusovih najbližih suradnika već i kao pisac jedinstvenog i duboko teološkog evanđelja. Njegovo naslijeđe živi kroz tekstove koje je ostavio, ostavljajući trag u duhovnom razvoju kršćanske zajednice.
Otkrivenje je proročka knjiga, o konačnoj pobjedi Isusa Krista. Napisao ju je na grčkom otoku Patmosu. Zaštitnik je teologa, pisaca, knjižnjičara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.
