Gospa Lurdska

Gospa Lurdska jedan je od katoličkih blagdana Blažene Djevice Marije, ustanovljen nakon marijanskih ukazanja koja je doživjela Bernardica Soubirous 1858. godine u blizini francuskog mjesta Lourdes. Ova ukazanja su priznata kao čudesna od strane Katoličke crkve.

Prema Bernadettinim svjedočenjima, Djevica Marija se ukazala u blizini pećine u Lourdesu, u francuskom Pirinejskom gorju, osamnaest puta tijekom razdoblja od 11. veljače do 16. srpnja 1858. godine. Marija je Bernadetti prenijela poruke o molitvi, pokajanju i milosrđu te je Bernadetta dobila nalog da zatraži od lokalnog svećenika da se sagradi crkva na tom mjestu.

Jedno od najpoznatijih čuda povezanih s Lurdskim ukazanjima jest izvor čudesne vode koji je navodno nastao nakon što je Marija zamolila Bernadettu da iskopa zemlju. Ta voda je postala poznata po svojim izlječujućim svojstvima, a mnogi katolici i ljudi širom svijeta putuju u Lourdes u potrazi za duhovnim i fizičkim ozdravljenjem.

Gospa Lurdska je postala poznata kao “Kraljica neba” i “Kraljica siromaha”. Njezino ukazanje u Lourdesu i povezana čudesa ostavili su dubok trag u katoličkoj tradiciji, te se i danas milijuni vjernika godišnje okupljaju u Lourdesu u znak štovanja i molitve. Blagdan Gospe Lurdske obilježava se 11. veljače, na dan prvog Marijinog ukazanja Bernadetti Soubirous.

Papa Pio XI. proglasio je vidjelicu Bernardicu Soubirous sveticom 1933. godine.

Prvi oltar Gospe Lurdske u Hrvatskoj podignut je 1884. godine u međimurskom Nedelišću.

Ukazanja

Jednoga dana, dok je s drugom djecom išla skupljati drva za ogrjev u blizini rijeke Gave, kod špilje Massabielle 11. veljače 1858. Bernardici Soubirous ukazala se Djevica Marija. Bernardica o tome svjedoči:

»Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica.«

Nakon nedjeljne mise 14. veljače, Bernardica je imala i drugo ukazanje. Za vrijeme trećega ukazanja 18. veljače Gospa je prvi put progovorila te joj rekla da dolazi u špilju sljedećih petnaest dana. U početku su njezini roditelji, osobito njezina majka, bili protiv odlaženja u špilju te su joj u više navrata i zabranjivali ponovni odlazak.

Za vrijeme devetoga ukazanja 25. veljače Gospa joj je naredila da otkopa malo zemlje u špilji gdje se nalazio izvor. Na izvoru se pojavljivao sve veći mlaz vode, a nekoliko čudesnih ozdravljenja dogodilo se već tijekom ukazanja.

Nakon što je Bernardica upitala Gospu za vrijeme šesnaestoga ukazanja 25. ožujka tko je ona, Gospa joj je odgovorila: Ja sam Bezgrješno začeće. Gospa joj je za vrijeme ukazivanja odala tri tajne koje nikome nije smjela reći.

Posljednje, osamnaesto ukazanje dogodilo se 16. srpnja 1858. godine. Prije posljednjega ukazanja špilju je zaštitila lokalna vlada, a Bernardica je klečala izvan ograde pokraj rijeke i tada je vidjela Gospu koja je izgledala ljepše no ikada prije.