Hrvatska sibireja (Sibiraea croatica, Sibiraea laevigata) rijetka je i endemična biljka koja raste u Hrvatskoj. Pripada porodici ružovki (Rosaceae) i otkrivena je relativno nedavno, u 20. stoljeću. Ova biljka je mali grm koji je poznat po svom jedinstvenom izgledu i vrlo ograničenom geografskom rasprostranjenju, uglavnom u planinskim područjima Velebita i Biokova.
U Hrvatskoj je strogo zaštićena od 4. rujna 1964. godine Zakonom o zaštiti prirode a raširena je na kamenitim obroncima, u pukotinama stijena, pretežno na zapadnim obroncima između 700 i 1550 m nadmorske visine. Raste u šikarama i sastojinama crnog bora i primorskoj bukovoj šumi na sjevernom i srednjem Velebitu.
Raste kao listopadni do 1 metar visoki, razgranati grm, gustih grana, sa snažnim korijenjem koje prodire u vapnenačke stijene. Kora je od crvenosmeđe do sivosmeđe, glatka i sjajna. Cvjetovi su 6-7 mm u promjeru, dvodomni ili hermafroditni, a cvate u lipnju i početkom srpnja. Razmnožava se sjemenom koje dozrijeva krajem rujna. Srodnici hrvatske sibireje su Sibireae altaiensis i Sibireae tianschanica u centralnoj Aziji.
Hrvatska sibireja smatra se rijetkom i ugroženom vrstom te je zaštićena zakonom. Ova biljka je važan dio hrvatske flore i primjer je biološke raznolikosti koju je potrebno očuvati.
Photo: Michael Kesl
