Na današnji dan (u noći sa 27. na 28. siječanj) 1573. godine izbila je seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca. Ambroz Matija Gubec bio je hrvatski seljak i vođa seljačke bune u Hrvatskoj i Sloveniji.
U historiografiji nije u potpunosti razriješeno pitanje glavnog obilježja seljačke bune 1573. godine. Seljaci su se protiv Franje Tahyja više puta žalili caru i kralju, a kada im ovaj nije pružio pomoć počeli su se pripremati za ustanak, te uspostavljaju veze sa slovenskim seljacima i sitnim građanima. Ustanak je izbio na dani znak s obje strane Sutle. Glavni vojni zapovjednik bio je Ilija Gregorić, a stvorena je i vlada u kojoj su bili Matija Gubec, Ivan Pasanec i Ivan Mogaić. Kad je izbila buna, seljaci su izabrali Gupca za vođu jer su “smatrali da se, među ostalim, odlikuje pameću i hrabrošću”. U kratkome vremenu bune Gubec se pokazao kao sposoban organizator i nadahnjujući vođa, pa je odmah nakon smrti ušao u legendu.
U presudnoj bitci protiv plemića koji su bili pod vodstvom podbana Gašpara Alapića, kod Stubičkih Toplica 9. veljače 1573. godine, Gubec je vodio seljačku vojsku od oko 6.000 ljudi (po Josipu Adamčeku). Prije početka bitke Gubec seljacima je govorio neka budu svjesni kako trebaju pobijediti ili očekivati “jao pobijeđenima”. Nakon što su seljaci poraženi, Gubec je uhvaćen i odveden u Zagreb. Smaknut je 15. veljače 1573. godine, a po legendi javno je mučen na Trgu svetoga Marka tako što je bio prisiljen nositi krunu od usijanoga željeza (kao “seljački kralj”), a zatim je raščetvoren.
