Na današnji dan 1805. umro je Tituš Brezovački, hrvatski katolički svećenik i književnik, komediograf koji je pisao na kajkavskom narječju, te na njemačkom i latinskom.
Tituš bio je hrvatski književnik, točnije komediograf i pjesnik stare hrvatske književnosti. U svoje doba istaknuo se ponajviše svojim dramskim djelima, koja je pisao na kajkavskom narječju (pjesme je pisao i na latinskom i njemačkom): neke njegove štokavsko-ijekavske pjesme kao da pretkazuju smjer prema kojemu će krenuti Hrvatski narodni preporod.
Rodio se u Zagrebu. Osnovnu školu završio je u Zagrebu. Nakon niže gimnazije koju je pohađao u Varaždinu i Zagrebu, 1773. godine ušao je u pavlinski red, gdje je djelovao u Remetama te u samostanu svete Jelene.
Teološki studij započeo je 1776. u Lepoglavi, a potom je filozofiju i teologiju završio u Pešti. Boravak u Pešti bio je važan i za književno opredjeljenje Brezovačkoga, gdje su mu kao primjer mogla poslužiti rodoljubna književna nastojanja nekih mađarskih književnika.
Zaredio se 1781. godine i u Varaždinu dobiva službu gimnazijskog profesora. Godine 1786. ukinut je pavlinski red te Brezovački prelazi u svjetovne svećenike i zbog nesuglasica sa svećenstvom i biskupom Maksimilijanom Vrhovcem često mijenja župe (Varaždin, Križevci, Rakovac, Zagreb, Krapina, Požega, Zagreb). Tijekom te iste godine nastalo je njegovo prvo dramsko djelo pod imenom “Sveti Aleksij”.
U idućim godinama često je mijenjao mjesto stanovanja i zanimanje pa je tako živio u Varaždinu gdje je bio propovjednikom, u Križevcima je bio pomoćnik župnika, dok je u selu Rakovcu bio kapelan. Godine 1789. preselio se u Zagreb gdje je živio u skromnim materijalnim uvjetima, a potom odlazi u Krapinu gdje je ostao četiri godine i imao svoju župu. Treba spomenuti da je za vrijeme boravka u Krapini napisao je “Kovača Krapinskoga”, ali je to djelo izgubljeno.
Nakon toga preselio se na kratko u Ruševac pored Požege, a 1799. godine ponovo se preselio u Zagreb. U Zagrebu je bio svećenik altarist u crkvi sv. Marka. Uz nova zaduženja, uslijedile su i zdravstvene poteškoće, a Brezovački se tih posljednjih godina svoga života počinje intenzivnije baviti književnim radom. Umro je 1805. godine iscrpljen plućnom bolesti.
Najpoznatija pjesma Brezovačkog jest elegija “Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije” (Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum recursus) u kojoj brani hrvatsku samosvojnost od mađarizacije, a u poglavito prigodničarskoj kajkavskoj poeziji ističe se “Jeremijaš nad hrvatskoga orsaga zrušenjem nerekujuči”, u kojem se oštro suprotstavlja raspadanju moralnih vrednota u Hrvatskoj, zbog čega je 1801. cenzura tu jadikovku zabranila.
Kronološki poredana djela:
- “Sveti Aleksij”, drama (1786.)
- “Matijaš grabancijaš dijak”, komedija (1804.)
- “Diogeneš ili sluga dveh zgubljeneh bratov”, komedija (1805.)
- “Jeremijaš nad hrvatskoga orsaga zrušenjem nerekujuči”, satira
Tituš Brezovački (Zagreb, 4. siječnja 1757. – Zagreb, 29. listopada 1805.).
Izvor: Wikipedija
