Na današnji dan 1814. godine rođen je hrvatski ban i književnik Ivan Mažuranić, autor antologijske epske pjesme Smrt Smail-age Čengića.
Ivan Mažuranić bio je hrvatski pjesnik, jezikoslovac, prevoditelj i političar. Hrvatski ban od 1873. do 1880. godine. Poznat je po nadimku ban pučanin. Najznačajnija je stvaralačka osobnost hrvatskoga narodnog preporoda (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski ban).
Proveo je niz reformi koje su Hrvatsku pretvorile iz zaostale polufeudalne zemlje u moderno društvo: za njegova banovanja osnovno obrazovanje postaje obvezno, obnovljen je rad zagrebačkog Sveučilišta, donosi se zakon o slobodi tiska, uvodi sudska porota itd.
Kao književnik poznat je po svom povijesnom epu Smrt Smail-age Čengića iz 1846. godine, jednom od najvažnijih djela hrvatske književnosti polovice 19. stoljeća. Ep dramaturški efektno opisuje suvremene događaje u susjednoj Crnoj Gori, smrt hercegovačkog tiranina Smail-age. Djelo je doživjelo više od 150 izdanja i prevedeno je na nekoliko stranih jezika.
Njegova poezija uglavnom je domoljubnog sadržaja. Na poziv JAZU napisao je nadopunu Gundulićevog epa Osman, nedostajuće 14. i 15. pjevanje.
Potječe iz imućne građanske obitelji iz Novog Vinodolskog, koja je kroz četiri-pet generacija dala čitav niz uglednih književnika, političara, znanstvenika, od kojih su najpoznatiji braća Ivan, Antun i Matija Mažuranić, Fran Mažuranić i Ivana Brlić-Mažuranić.
Pučku školu završio je u Novom Vinodolskom, gimnaziju u Rijeci, a filozofiju u Zagrebu i Szombathelyu (Mađarska). Godine 1835. upisao je studij prava u Zagrebu, završivši ga 1838. Nakon završenog studija isprava je radio kao pravnik u odvjetničkoj kancelariji u Karlovcu, ali kako mu ta služba nije osiguravala zadovoljavajuću materijalnu stabilnost, Mažuranić odlazi u Zagreb gdje je neko vrijeme bio suplent gimnazije. Nakon položenog odvjetničkog ispita otvara vlastiti odvjetnički ured, čime je osigurao prihode, te se vjenčao s Demetrovom sestrom Aleksandrom.
Tijekom burne 1848. perovođa je banskog povjerenstva, da bi godine 1850. bio imenovan generalnim prokuratorom za Hrvatsku i Slavoniju. Od 1861. do 1865. obnašao je dužnost prvog hrvatskog kancelara, a od 1873. Mažuranić je prvi hrvatski ban pučkog podrijetla. Tijekom sljedećih sedam godina, koliko je trajalo Mažuranićevo banovanje, provodio je različite reforme, među kojima se ističe uvođenje obaveznog osnovnog školovanja, otvaranje Sveučilišta u Zagrebu, te ustanovljavanje sudske porote itd. U Sabor se kao zastupnik vraća 1887. godine. U cijeloj svojoj političkoj karijeri, kao pripadnik Narodne stranke, a od 1862. godine Samostalne narodne stranke koju je osnovao i vodio, oštro se suprotstavljao mađarskoj dominaciji nad Hrvatskom, te se oslanjao na Beč i carski dvor.
Mažuranićevo književno djelovanje obuhvaća desetak godina njegovog života (1835-1848). Početkom njegovog stvaralaštva smatra se objavljivanje pjesme Primorac Danici. Mažuranić je desetak drugih, uglavnom rodoljubnih pjesama pisanih u varijantama alkejske i safičke strofe, također objavio u Danici. Pisao je sonete, prigodnice i ljubavne pjesme koje je sabrao i objavio njegovi sin Vladimir. Ivan Mažuranić je pisao i prozu, a među njegovim proznim djelima ističe se popularna poslanica Hěrvati Magjarom (À Horvátok a’ Magyaroknak, 1848).
Na poziv Matice ilirske godine 1844. napisao je nadopunu Gundulićeva Osmana (14. i 15. pjevanje), koja se smatra izuzetno uspješnom i uspjelom nadopunom, ali i značajnim samostalnim pjesničkim djelom. Prethodilo mu je temeljito proučavanje dubrovačkog pjesništva i samog Gundulićevog epa: s bratom Antunom sastavio je rječnik Osmana.
Autor je spjeva Smrt Smail-age Čengića (1846.), jednog od najznačajnijih djela hrvatskog narodnog preporoda, nastalog na osnovu zbiljskog događaja o kojem su u to vrijeme pisale dnevne novine. Riječ je o spjevu od 1134 osmerca i deseterca, strukturiranog u pet dijelova (Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob), koji uz epske uključuje dramske i lirske sastavnice.
Znanje talijanskog, francuskog, engleskog, ruskog, češkog, poljskog, mađarskog i latinskog jezika omogućilo je Mažuraniću prevođenje djela T. Tassa, G. Boccaccia, M. Kožotića, A. Mickiewicza, Đ. Ferića.
Mažuranićeva znanstvena djelatnost uključuje sastavljanje Njemačko-ilirskog slovara, prvog modernog hrvatskog rječnika, kojeg je zajedno s J. Užarevićem objavio 1842., kao i autorstvo povijesno-pravnih i filoloških priloga u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku.
Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 11. kolovoza 1814. – Zagreb, 4. kolovoza 1890.).
Tekst prema:
Ivan Mažuranić: Sabrana djela (3 sv.), Liber / Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1979.
Lektire.hr
[…] Ivan Mažuranić bio je hrvatski pjesnik, jezikoslovac, prevoditelj i političar. Hrvatski ban od 1873. do 1880. godine. Poznat je po nadimku ban pučanin. Najznačajnija je stvaralačka osobnost hrvatskoga narodnog preporoda (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski ban). […]