Na današnji dan 1823. godine rodio se Ante Starčević, hrvatski političar, publicist, filozof i književnik. Osim politikom, bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, dramom, političkom satirom (Pisma Magjarolacah) i prevoditeljstvom. Još za života nazvan je – kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma – Ocem Domovine.
Najpoznatiji je po osnivanju Stranke prava 1861. godine zajedno s Eugenom Kvaternikom. Ova stranka naglašavala je prava hrvatske države i težila je neovisnosti od Austrijskog Carstva i Ugarske. Njihov slogan “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku” odražava tu težnju.
Starčević je imao snažan stav protiv Habsburške monarhije, koju je smatrao najvećim neprijateljem hrvatskog naroda. Vjerovao je u sposobnost Hrvata da sami upravljaju sobom te je promovirao ideju da suverenost dolazi iz naroda, a ne od vladara. Njegove političke ideje bile su inspirirane načelima Francuske revolucije, boreći se protiv feudalizma i zalažući se za demokratizaciju političkog života.
Osim političkog djelovanja, Starčević je bio i teolog, filozof, pisac i prevoditelj. Pisao je književne kritike, kratke priče, novinske članke, političku satiru, filozofske eseje i poeziju. Njegovo literarno djelo uključuje prijevode s grčkog, a bavio se i jezikoslovnim pitanjima, promovirajući hrvatski jezik u njegovom izvorno etimološkom obliku.
U političkom životu, Starčević je bio član Hrvatskog sabora, gdje se kontinuirano zalagao za hrvatsku neovisnost, često završavajući u sukobu s tadašnjim režimom, što je rezultiralo zatvorskim kaznama i političkim progonima.
Starčevićeva ideologija i borba za hrvatsku neovisnost ostavili su dubok trag u hrvatskoj povijesti, čineći ga jednim od ključnih figura hrvatskog nacionalnog pokreta.
Ante Starčević (Veliki Žitnik kod Gospića, 23. svibnja 1823. – Zagreb, 28. veljače 1896.).
