Na današnji dan 1871. u Zagrebu rođen je Stjepan Radić, hrvatski političar, književnik, prevoditelj i publicist. Prvi je hrvatski politolog sa svjedodžbom. Jedan je od velikana hrvatske povijesti.
Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a maturu je privatno položio u Karlovcu. Godine 1891. upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu s kojega je isključen 1893. godine i zatvoren zbog političkog istupa protiv bana Khuen-Héderváryja.
Godine 1895. ponovno je zatvoren zbog javnog spaljivanja mađarske zastave. Potom studira u Pragu i Pešti, ali je isključen s obaju sveučilišta te mu je zabranjeno daljnje studiranje na sveučilištima u Austro-Ugarskoj Monarhiji.
Nakon boravka u Rusiji 1899. godine završava Višu političku školu u Parizu. Godine 1904. s bratom Antunom utemeljuje Hrvatsku pučku seljačku stranku. Na sjednici Narodnog vijeća Države SHS suprotstavio se hegemonističkom ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom. U prosincu 1918. godine bojkotirao je rad Privremenoga narodnog predstavništva u Beogradu tražeći samoopredjeljenje hrvatskoga naroda, zbog čega je uhićen.
U prosincu 1920. godine na skupštini u Zagrebu HPSS promijenio je ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). U svibnju 1921. godine izabran je za predsjednika Hrvatskoga bloka koji su činili HRSS, Hrvatska zajednica, Hrvatska stranka prava i Hrvatska republikanska stranka, a čiji je cilj bila politička borba protiv unitarističko-centralističke politike Karađorđevića i osporavanje prava Ustavotvornoj skupštini da donosi ustav za Hrvatsku.
Radić je bio poznat po svojoj kritici centralističke politike Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije), te je zagovarao federalno uređenje države s većim autonomijama za pojedine narode. Bio je oštar kritičar beogradske centralizacije i srpske dominacije u novonastaloj državi.
Vrhunac političke karijere Stjepana Radića bio je 1925. godine kada je HSS ušao u Narodnu skupštinu i Radić postao ministar. Međutim, politička situacija je ostala napeta, a Radić je nastavio zagovarati reforme i veću autonomiju Hrvatske.
Umro je 1928. godine od posljedica teškog ranjavanja u Atentatu u Narodnoj skupštini 1928. godine, kada ga je zastupnik u parlamentu i četnik Puniša Račić ustrijelio za vrijeme sjednice jugoslavenskog parlamenta u Beogradu, zajedno s nekolicinom drugih hrvatskih narodnih zastupnika: takav drastičan politički atentat pokazao je dubinu podjela u tek deset godina staroj Jugoslaviji. Radićevo političko djelovanje i okolnosti njegove smrti ostavili su duboki trag u hrvatskoj političkoj kulturi. Njegova smrt izazvala je velike prosvjede i nemire u Hrvatskoj te je dodatno pojačala tenzije između Hrvata i Srba unutar Kraljevine Jugoslavije.
Stjepan Radić ostavio je dubok trag u hrvatskoj povijesti kao borac za prava seljaka i hrvatsku autonomiju. Njegove ideje o federalizaciji Jugoslavije i političkim pravima Hrvata ostale su relevantne i nakon njegove smrti, utječući na kasnije političke pokrete i događaje u Hrvatskoj. HSS je nakon njegove smrti nastavio djelovati, a njegov lik i djelo i dalje su prisutni u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda.
Stjepan Radić (Desno Trebarjevo pokraj Siska, 11. lipnja 1871. − Zagreb, 8. kolovoza 1928.).
