Ivan Zajc (1832.–1914.) bio je hrvatski skladatelj i dirigent poznat po svojem doprinosu hrvatskoj glazbi tijekom 19. stoljeća. Rodio se 3. kolovoza 1832. godine u Rijeci, tadašnjem dijelu Habsburške Monarhije (danas u Hrvatskoj).
Zajc je studirao glazbu u Beču i kasnije u Italiji. Njegova djela obuhvaćaju opere, zborove, orkestralne skladbe i komorne skladbe. Jedno od njegovih najpoznatijih djela je opera “Nikola Šubić Zrinski”, koja se smatra nacionalnom operom u Hrvatskoj. Premijerno je izvedena 1876. godine i temelji se na povijesnim događajima tijekom opsade utvrde Szigetvár 1566. godine.
Prvi nastup u javnosti Ivan je imao već kao 15-godišnjak na jednoj dobrotvornoj priredbi u Riječkom kazalištu, kada je na violini, uz pratnju oca, izveo „Rondo“ Jozefa Majsedera (Joseph Mayseder). Godine 1844., sklada svoje prvo djelo „Ouvertura“, a dvije godine kasnije i prvu operu.
Osim kao skladatelj, Zajc je imao značajan utjecaj i kao dirigent te glazbeni ravnatelj. Obnašao je različite funkcije u Rijeci, Zagrebu i drugim gradovima, pridonoseći razvoju glazbenog života u Hrvatskoj.
Ivan Zajc preminuo je 16. prosinca 1914. godine u Zagrebu, ostavljajući za sobom ogroman opus od gotovo 1200 raznovrsnih djela za orkestar, za komorne sastave, za klavir, zatim 19 opera, 26 opereta, scensku muziku, oratorij “Oče naš”, 50-ak kantata, 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova i 170 solo pjesama.
