Na današnji dan 1939. rođen je Ivica Vidović, hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Ivica Vidović bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih glumaca druge polovice 20. stoljeća, poznat po svojoj suptilnoj glumi i interpretaciji melankoličnih, nesnalažljivih likova. Njegova karijera obuhvaća impresivan opus u kazalištu, filmu i televiziji, a njegov doprinos hrvatskoj kulturi ostaje neizbrisiv.
Rani život i obrazovanje
Rođen je 10. svibnja 1939. u Beogradu, a odrastao je u Hrvatskoj. Nakon završetka srednje škole, upisao je Kazališnu akademiju u Zagrebu, gdje je diplomirao 1963. godine. Nakon diplome, započeo je karijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a tijekom godina bio je član i drugih kazališnih kuća, uključujući Dramsko kazalište “Gavella”, Teatar &TD i HNK u Splitu.
Kazališna karijera
Vidović je ostvario brojne zapažene uloge u kazalištu, posebno u modernom repertoaru. Isticao se u predstavama poput “Kaspar” Petera Handkea, “Rozencrantz i Guildenstern su mrtvi” Toma Stopparda, “Jacques fatalist i njegov gospodar” Milana Kundere, “Gospodar sjena” Dubravka Jelačića Bužimskog i “Noć bogova” Mire Gavrana. U Dramskom kazalištu “Gavella” nastupao je u predstavama kao što su “Jazavac pred sudom” Petra Kočića, “Javno oko” Petera Shaffera, “Djeca sunca” Maksima Gorkog i “Revizor” Nikolaja Vasiljeviča Gogolja.
Godine 1998., zajedno sa suprugom Gordanom Gadžić, osnovao je Kazališnu družinu Teatar Rugantino, gdje je bio umjetnički direktor, glumac i redatelj. S Rugantinom je izvodio predstave poput “Ay, Carmela” Joséa Sanchisa Sinisterre i “Antigona u New Yorku” Janusza Glowackog.
Filmska i televizijska karijera
Vidović je na filmu debitirao ulogom u “Lisicama” (1969.) Krste Papića. Uslijedile su uloge u filmovima “Zaseda” (1969.) Živojina Pavlovića, “Idu dani” (1970.) Fadila Hadžića, “Kužiš stari moj” (1973.) Vanče Kljakovića, za koju je nagrađen Srebrnom arenom u Puli, “W.R. – Misterije organizma” (1971.) Dušana Makavejeva, “Prijeki sud” (1978.) Branka Ivande, “Ritam zločina” (1981.) i “Čovjek koji je volio sprovode” (1989.) Zorana Tadića.
Na televiziji je ostavio neizbrisiv trag ulogama Servantesa u seriji “Naše malo misto” (1971.) i Očalinka u “Velom mistu” (1981.). Također je glumio naslovnu ulogu u seriji “Inspektor Vinko” (1984.–1985.) i pojavljivao se u popularnoj seriji “Naša mala klinika” (2004.–2007.).
Nagrade i priznanja
Za svoj doprinos hrvatskoj kulturi, Vidović je primio brojne nagrade i priznanja. Godine 1996. odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je Nagrade “Fabijan Šovagović” 2005. godine, Nagrade Grada Zagreba iste godine, Nagrade “Dubravko Dujšin” 2003., Zlatne arene za epizodnu ulogu 2002. i Srebrne arene za glavnu mušku ulogu 1973. Također je višestruki dobitnik nagrada “Zlatni vijenac” na MES-u u Sarajevu i nagrada na Danima satire.
Osobni život i smrt
Ivica Vidović bio je tri puta u braku, a njegova treća supruga bila je glumica Gordana Gadžić. Preminuo je 18. travnja 2011. u Zagrebu, u 72. godini života, nakon duge borbe s teškom bolešću. Po vlastitoj želji, pokopan je u Komiži.
Ivica Vidović ostaje upamćen kao glumac iznimne suptilnosti i dubine, čiji su likovi, često melankolični i introspektivni, ostavili snažan dojam na publiku. Njegov doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti ostaje neprocjenjiv.
Ivica Vidović (Beograd, 10. svibnja 1939. – Zagreb, 18. travnja 2011.).
