Ukazanja u Međugorju započela su 24. lipnja 1981. godine kada je šestero djece, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović izvijestilo o ukazanju Majke Božje na brdu Crnica u Međugorju.
Institucijska tijela vatikanske Kongregacije za nauk vjere do danas o navodnim ukazanjima nisu ponudila službeni stav (osim dopisa koji je objavio T. Bretone, tajnik Kongregacije za nauk vjere). Od službenih crkvenih dokumenata o ukazanjima postoji tek Izjava Biskupske konferencije bivše Jugoslavije, koja je 10. travnja 1991. u Zadru zaključila: “Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama”, ali postoje brojne knjige i osvrti svećenika, biskupa i nadbiskupa izravno povezanih s istraživanjima toga događaja.
Prva ukazanja dogodila su se neposredno nakon sukoba između franjevačke provincije i biskupije u Mostaru. Suprotno dekretu iz 1975. i dogovoru između biskupa Žanića i franjevačkoga provincijala Pejića, dvojica franjevaca nastavila su svećenički djelovati u filijalama koje su pripale novopodignutoj katedralnoj župi. Po mišljenju dr. Mate Zovkića, spomenuti je sukob imao izravan utjecaj na događaje u lipnju 1981. godine.
Ukazanja šestero vidjelaca nastavila su se i sljedećih godina, a s povećanim brojem ukazanja Međugorje je postalo jedno od najposjećenijih marijanskih hodočasničkih odredišta u svijetu. Međutim, u idućim godinama sve učestalija viđenja više nisu bila vezana samo uz Međugorje. Vidjelice i vidioci počeli su obilaziti po svijetu, a ukazanja su im se nastavila pričinjati bez obzira gdje se nalazili.
