Masakr u vukovarskom naselju Lužac jedan je od najstrašnijih zločina koji su se dogodili tijekom opsade Vukovara 1991. godine. Jugoslavenska narodna armija (JNA), u suradnji s paravojnim jedinicama, među kojima su bili i pripadnici Srpske dobrovoljačke garde predvođeni Željkom Ražnatovićem Arkanom, izvršila je masovno ubojstvo civila u ovom dijelu grada. Tog kobnog dana u studenom, samo nekoliko dana prije pada Vukovara, snage JNA i Arkanovci upali su u naselje Lužac i počinili strašan zločin nad lokalnim stanovništvom.
Na današnji dan 1991. godine JNA i arkanovci pobili su 59 mještana vukovarskog naselja Lušca. Domaći pobunjeni Srbi uz pomoć JNA osvojili su vukovarsko naselje Lužac 2. studenoga 1991. godine, te njegovim zauzimanjem presjekli grad na dvije strane, na Borovo Naselje (sa Trpinjskom cestom) i ostatak Vukovara, te tako branitelji s Trpinjske ceste svoje ranjenike nisu mogli dovoziti do vukovarske bolnice.
Vukovar je u to vrijeme bio simbol otpora i stradanja u Domovinskom ratu. Grad je već mjesecima bio pod opsadom i svakodnevnim napadima srpskih snaga, uz potporu JNA, koje su intenzivno granatirale grad i nastojale ga okupirati. U tom razdoblju, Vukovarci su bili suočeni s kontinuiranim razaranjem, glađu i nedostatkom osnovnih uvjeta za preživljavanje. Napredovanjem JNA prema centru grada, civilno stanovništvo postajalo je sve više izloženo zločinima i brutalnosti napadača.
Preživjeli stanovnici Lušca svjedočili su o neopisivom teroru koji su počinile srpske paravojne snage i vojnici JNA, opisujući scene zlostavljanja, likvidacija i pljački. Nakon masakra, tijela ubijenih mještana često su ostavljana na ulicama, a domovi su opljačkani i zapaljeni. Za mnoge obitelji ovo je značilo kraj života kakav su poznavali i početak višegodišnje borbe za istinu i pravdu.
Posljedice i pravda
Masakr u Lušcu, kao i brojni drugi zločini počinjeni tijekom opsade Vukovara, ostavili su duboke rane na preživjelima i na hrvatskom narodu. Nakon završetka rata, pokrenuti su brojni postupci za procesuiranje odgovornih za ratne zločine u Vukovaru. Međutim, za zločine u Lušcu, kao i za mnoge druge zločine u Vukovaru, samo su rijetki počinitelji privedeni pravdi, dok su mnogi još uvijek nekažnjeni.
Masakr u Lušcu ostaje simbol stradanja i žrtve vukovarskih civila, a svake godine preživjeli, članovi obitelji i cijela Hrvatska obilježavaju sjećanje na nevine žrtve ovog strašnog zločina.
Za razliku od Ovčare koja je dobila nekako prihvatljivu medijsku pozornost te znatno manje spominjanog pokolja u Lovasu, lužački pokolj je ostao gotovo prešućen, pa je i dvadeset godina nakon njega hrvatskoj javnosti ostao nepoznatim.
Do danas za ove zločine nitko nije odgovarao.
