Na današnji dan 1991. godine za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, srpske su postrojbe počinile pogrom u selu Lovasu.
Pokolj u Lovasu bio je ratni zločin. Počinile su ga snage JNA i srpskih paravojnih postrojba, sastavljenih od domaćih Srba i Srba iz Srbije između 10. i 18. listopada 1991. godine, za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku u Lovasu.
Napad na ovo selo je bio dijelom akcije kojim se “čistilo” teritorij za napredovanje velikosrpskih postrojbi u okolici grada Vukovara, na kojem je zapelo olako osvajanje Hrvatske. Ujedinjeni Narodi u svojem izvještaju navode da su četničke postrojbe, Dušan Silni i Beli orlovi, sudjelovali u napadu na Lovas.
Metoda je bila putem fizičkog uklanjanja nesrpskog stanovništva, bilo ubijanjem, bilo natjerivanjem u izbjeglištvo (zastrašivanjem okrutnim ratnim zločinima) te prognavanjem iz ciljanog područja. Na putu im se tako našlo i selo Lovas.
Povod za napad
Povod za napad na Lovas, u kojem je sudjelovao i optuženi Nikolaidis, bila je dezinformacija da u Lovasu ima između 300 i 400 pripadnika hrvatskog Zbora narodne garde.
10. listopada, JNA je napala s juga a srpska paravojska sa sjevera, te zauzeli selo. Prema izvještajima, prve žrtve bile su: Antun Sabljak, koji je ubijen u svojem automobilu na predgrađu sela; Danijel Badnjak i njegova supruga Cecilija; Vida Krizmanović, umirovljenik; Antun Jovanović i njegova supruga Anka. Ivan Ostrun, umirovljenik, je odveden u kafić i strijeljan. Drugi su izvučeni iz podruma gdje su se skrivali te smaknuti. Sveukupno, 10. listopada ubijeno je 23 hrvatskih stanovnika Lovasa. Hrvati su morali nositi bijele vrpce na ruci a na hrvatskim kućama morale su stajati bijele plahte.
17. listopada, srpska paravojska je ponovno napala sela. Među mještanima ubijenima tada bili su Jozefina Pavošević i njena 18-godišnja kći Marijana te svekrva Slavica. Josip Rendulić, 75-godišnjak, je pretučen te potom strijeljan. Svi muškarci u dobi od 18 do 55 godina, njih 70-ak, su potom pozvani na sastanak gdje su im dodijeljene zadaće za prisilni rad. Ostali su radionici sjediti cijelu noć. Ujutro, 18. listopada, izabrano je 15-ak muškaraca među njima; srpska paravojska ih je potom pretukla i zaklala noževima. Ostalih 50-ak muškaraca je odvedeno u divljinu gdje im je rečeno da će otići u berbu. Na putu, paravojska ubila je dvojicu: Stjepana Luketića i Boška Bodjanaca.
Pokolj u minskom polju
Po materijalima Haaškog suda i Amnesty Internationala, srpske postrojbe su natjerale skupinu od 50-ak Hrvata “očistiti” minsko polje. Paravojska ih je natjerala da se drže za ruke i hodaju ravno po polju; tek tada su shvatili da da su im ispod nogu nagazne mine. Ivan Mujić, jedan od preživjelih, je ovako opisao situaciju: “Nismo znali gdje idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt”. Kada je jedna mina pokrenula cijelu seriju eksplozija, vojnici su istodobno otvorili vatru na skupinu. Pri toj akciji, 21 osoba je ubijena, a 14 je ozlijeđenih. Leševi su ostali ležati na polju sve do sljedećeg dana, kada su zakopani u masovnu grobnicu.
Međutim, valja napomenuti da se jedan časnik JNA dovezao vozilom do lokacije te zaustavio tu akciju, psujući srpsku paravojsku. Time je spašeno 30-ak života. Na naredbu časnika, 11 ranjenih je odvezeno do Šida na zdravstveni pregled, no osoblje je bilo odbojno te im dalo samo nužnu njegu.
Još 19 Hrvata srpske postrojbe ubile su 18. listopada u samom Lovasu.
Broj žrtava
Ukupno su srpske postrojbe uništile 260 kuća, i to u potpunosti. Najviše je štete napravljeno prigodom granatiranja sela prije njegova zauzeća. Prema procjenama, sveukupno je ubijeno između 70 i 85 mještana Lovasa.
Srpske postrojbe su jednu kuću u selu preuredili kao provizorni zatvor. U toj kući se odvodilo nesrbe, koje se mučilo noževima, elektrošokovima i udaranjem.
20. listopada, većina srpske paravojske je napustilo Lovas te ih je zamijenila JNA, čime je “život postao podnošljiviji”. Međutm, paravojska se vratila pred Božić 1991. godine te tukla i mučila mještane. Kao posljedica toga, 24. prosinca, preostali su Hrvati iz straha napustili Lovas. Vratili su se tek mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja 1998. godine.
Izvor: Wikipedija
