Na današnji dan 1992. godine poginuo je najveći punker u Hrvatskoj – Satan Panonski.
Godine 1979. započinje svoj umjetnički životni pravac, okušavši se kao pjevač alternativnog sastava Pogreb X, nakon čega četiri godine kasnije, preuzima pseudonim “Satan Panonski” pod kojim nastaju tri autorska albuma, desetak demo-snimki uživo, nekoliko videozapisa “Hard-blood-shock”, zbirka poezije, te mnogi recitali i performansi.
Na prvom službenom albumu “Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj”, uz Ivicu Čuljka studijske snimke su odradili članovi grupe Majke, Nedjeljko Ivković-Kilmister, Goran Bare i Željko Mikulić-Korozija.
Na drugom albumu “Nuklearne olimpijske igre” Ivica Čuljak (inače, svi njegovi prijatelji zvali su ga po nadimku – Kečer) imao je već stalnu prateću grupu u kojoj su svirali Danijel Brdar – gitara i Mario Anušić – bubnjevi, dok su ponekad uskakali i dečki iz vinkovačke rock-grupe “Pokvarena mašta”, Zoran Čalić na gitari, a pjevač Alen Marin svirao je bas-gitaru.
Treći album “Kako je punker branio Hrvatsku” snimljen je ratne 1991. uz pratnju vinkovačke hard-rock-grupe “Nepopravljivi”, a album je objavljen postumno i za izdavačku kuću Zdenka Franjića “Slušaj najglasnije!”, kao i svi njegovi prethodni albumi. U umjetnosti je prije svega sudjelovao i svojim svakidašnjim ekscentričnim odijevanjem i mističnim ponašanjem.
Satanovi performansi su forma u kojoj su objedinjeni svi drugi oblici kreativnog djelovanja autora; slikarstvo i crtež, poezija i proza, radiodrame, dizajn odjeće, stvaranje i izvođenje glazbe.
Poginuo je u Domovinskom ratu, 27. siječnja 1992., kao hrvatski vojnik u Aninoj ulici u Vinkovcima.
Ivica Čuljak poznatiji kao Satan Panonski (Cerić, 4. lipnja 1960. – Vinkovci, 27. siječnja 1992.).
