Nadanašnji dan 1912. godine u Zagrebu je službeno otvoren nogometni stadion u Maksimiru. Smješten je u istočnom dijelu grada, nasuprot parka Maksimira. Službeno je otvoren 5. svibnja 1912. godine. Preuređivan je nekoliko puta. Na stadionu utakmice igraju GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija.
U kasnu jesen 1911. godine počele su pripreme za preuređenje maksimirske livade i kukuruzišta u nogometni teren. U siječnju 1912. godine na izvanrednom sastanku HAŠK-a prihvaćeni su prednacrti i odobreni prvi troškovi izgradnje. Branko Domac je izradio nacrte, izmjerio teren, te nadzirao izgradnju. Zemljani radovi započeli su 1. veljače 1912. godine, a prva utakmica odigrana 5. svibnja 1912. godine.
Kasnije je izgrađena tribina i atletska staza. Nakon 1946. godine drvene tribine prenesene su na Igralište Slobode. Nakon 1948. godine izgrađena je zgrada, nasipi za stajanje, te malena tribina na zapadnoj strani. Izgradnja tribina započela je 1952. godine, a projektanti su bili Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt.
1954. godine dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina izgrađena je 1955. godine, a nakon nje i zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu, te žičana ograda oko stadiona. 1961. godine postavljena je rasvjeta i izgrađena istočna tribina koja je ujedno natkrivala zapadnu tribinu Igrališta Hitrec Kacian. Izgradnja južne tribine trajala je od 1964. do 1969. godine. Nova rasvjeta uvedena je 1974. godine. Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočnu tribinu kapacitet stadiona bio je 64.000 gledatelja. Opsežno preuređenje stadiona započelo je 1998. godine.
Izvor: Wikipedija
