Na istočnoj strani rive u Sutivanu smještena je četvrtasta renesansna kula koju su po predaji gradili Marijanovići iz Poljica, iz roda poljičkih plemića Dražoevića.
U Sutivanu su krajem 16. st. sagradili kulu na žalu, a uspomena na fortifikaciju u luci sačuvana je u toponimu „Pod Kaštil“ i „Jankov dvor“ po kapetanu Janku Marijanoviću. Prizemni dio kule ima oštri pokos a zidan je velikim klesancima s vidljivim otvorima puškarnica u obliku mandorle ili kružnog otvora. Kula je dvokatna s četverostrešnim krovom, a u 18. st. su otvoreni veći prozori te je sred zapadnog pročelja postavljen balkon na konzolama. Na južnoj strani su probijena vrata u prizemlju i nad njima izrađen sunčani sat.
Pod oznakom Z-5002 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro – pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao “javne građevine”.
Izvor: Wikipedija
Povijest kaže da su Turci iz poštovanja prema junaku izručili njegovo tijelo Splićanima, koji ga uniješe kroz vrata od Pisture. Junaku bi iskazana čast da kao prvi svjetovni velikaš nude pokopan u splitskoj katedrali, i to ispred tadašnjeg oltara i groba sv. Dujma. Na nadgrobnoj ploči je Xarcus Dalmaticus, kako ga slavi i sam Marko Marulić u epitafu “Ad Xarcus Draxojevium Dalmaticum“, prikazan kao vitez u oklopu na konju. Marulićevi stihovi u prepjevu Bratislava Lučina glase:
Onaj što mahnitog Marsa tolikrat nasiti krvlju
I što Jupitru dar posveti – oružja plijen,
Ovdje pobijeđen leži od varke i zasjede turske,
Žarko, dalmatinskih svih vojvoda slava i cvijet.
Njemu je draže bilo da mač probode mu grudi
Nego uz sramotni bijeg da potraži spas.
Tijelo je njegovo sad roditeljici predano drevnoj,
Ali dok traje svijet njegov će živjeti glas.