Vrbske žrtve je događaj u Brodu (danas Slavonskom Brodu) koji se dogodio 20. veljače 1935. godine kada su hrvatski seljaci iz Gornje Vrbe i Ruščice prosvjedujući protiv velikosrpskog terora dočekani ispred Gradskog groblja od jugoslavenske žandarmerije, te tamo prebijeni i mučki ubijeni.
Ogorčenost seljaka bila je reakcija na osam ubijenih seljaka u Sibinju 19. veljače 1935. godine (Sibinjske žrtve) iz obližnjih okolnih sela i Donjih Andrijevaca u događajima poznatijim u povijesti kao Buna seljaka brodskog Posavlja.
Dana 20. veljače 1935. godine na Gradskom groblju u Brodu ubijeno je šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe koji su, kao i sibinjski seljaci, prosvjedovali protiv velikosrpskog terora.
Na slavonskobrodskom Gradskom groblju ubijeni su:
Mirko Milec (iz Ruščice),
Ivan Martić (iz Ruščice),
Stipo Mirković (iz Ruščice),
Tomo Vargić (iz Gornje Vrbe),
Ivan Borevković (iz Gornje Vrbe),
Franjo Borevković (iz Gornje Vrbe).
Nakon veljačkih zbivanja u Brodskom kotaru žandarmerijske su patrole svakodnevno krstarile selima i pazile na svaki korak žitelja. Zaredali su pregledi seoskih kuća, od seljaka je oduzeto oružje – ponajviše lovačke puške. Seljaci su se zbog takvih postupaka žalili mjerodavnim organima. Tako su se žene uhićenih požalile »zbog zlostavljanja njihovih muževa, djece i njih samih«. Službenik im je odgovorio da ih »treba sve poubijati, poklati i ponaticati na bajunete.«
Upravo taj mali i opori dijalog seljanki i službenika režima predstavlja najbolji sukus situacije i zbivanja u Brodskom kotaru tijekom 1935. godine, ali i ranijih godina.
Izrazita je nesnošljivost režima prema narodu koji je izražavao snažnu odanost Hrvatskoj seljačkoj stranci i hrvatskoj nacionalnoj ideji. Zbog te ideje i njezina oživotvorenja seljaci sela iz okolice Slavonskog Broda bili su spremni dati i život.
