Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ označava ključni trenutak u povijesti Republike Hrvatske i njenoj borbi za neovisnost. Ova odluka donijeta je u turbulentnom razdoblju raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), kada su se republički sukobi, politički nesporazumi i ratni sukobi intenzivirali. Sama odluka donesena je 8. listopada 1991. godine, a predstavlja formalni korak u procesu stjecanja neovisnosti Hrvatske od Jugoslavije.
Politička pozadina
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih godina, Jugoslavija se suočavala s dubokim političkim i ekonomskim krizama. Nacionalne tenzije među republikama SFRJ postajale su sve izraženije, dok je centralna vlast bila sve slabija. Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Srbije, provodio je politiku centralizacije, čime je izazvao nezadovoljstvo u ostalim republikama, posebno u Hrvatskoj i Sloveniji.
U tom kontekstu, na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. godine pobjedu je odnijela Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) predvođena Franjom Tuđmanom. Program HDZ-a bio je jasno usmjeren prema autonomiji, a kasnije i prema neovisnosti Hrvatske. Nakon referenduma održanog u svibnju 1991., na kojem su se građani Hrvatske velikom većinom izjasnili za samostalnost, politički vrh je krenuo u realizaciju tih težnji.
Datum povijesne odluke
Dana 25. lipnja 1991. godine, Hrvatski sabor donio je Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Ovom odlukom Hrvatska je formalno proglasila svoju neovisnost od SFRJ, ali je provođenje te odluke odgođeno na tri mjeseca kako bi se omogućilo mirno rješenje sukoba, na inzistiranje međunarodne zajednice, posebno Europske zajednice (EZ).
Međutim, unatoč odgodi, situacija u zemlji je eskalirala. Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srpske paravojne snage intenzivirale su napade na Hrvatsku, a bitke su se vodile diljem zemlje. U takvoj atmosferi, 7. listopada 1991. godine, zrakoplovi JNA bombardirali su Banske dvore, sjedište Vlade Republike Hrvatske, što je dodatno ubrzalo donošenje konačne odluke.
Odluka od 8. listopada 1991.
Sljedećeg dana, 8. listopada 1991. godine, Hrvatski sabor je u podrumu zgrade INA-e, zbog sigurnosnih razloga, donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Ova odluka značila je konačni raskid svih pravnih, političkih i državnih veza Hrvatske s Jugoslavijom. Time je Hrvatska i de facto i de jure postala samostalna država.
U samoj odluci istaknuto je da “Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim nijedno tijelo bivše federacije”, čime je simbolički i pravno prekinuta svaka veza s institucijama SFRJ. Odluka je bila konačan odgovor na agresiju JNA i srpskih snaga, kao i na neuspjeh jugoslavenskog državnog aparata da održi mir i stabilnost.
Posljedice i međunarodno priznanje
Donošenje ove odluke označilo je početak nove faze u borbi Hrvatske za međunarodno priznanje. Tijekom 1991. i 1992. godine, međunarodna zajednica postepeno je počela priznavati Hrvatsku kao suverenu državu. Prva zemlja koja je priznala Hrvatsku bila je Island 19. prosinca 1991., a uskoro su slijedile i ostale zemlje članice Europske zajednice, kao i mnoge druge države diljem svijeta.
Međunarodno priznanje Hrvatske omogućilo je daljnji razvoj državnih institucija i uključivanje u međunarodne organizacije, dok je vojni sukob s JNA i srpskim snagama potrajao još nekoliko godina, sve do završetka Domovinskog rata 1995. godine.
Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ predstavlja jednu od najvažnijih povijesnih odluka u novijoj hrvatskoj povijesti. Ova odluka simbolizira borbu za neovisnost i suverenost te odlučnost hrvatskog naroda da preuzme sudbinu u svoje ruke. Iako je donošenje ove odluke došlo u teškim ratnim okolnostima, ona je bila preduvjet za stvaranje moderne hrvatske države.
